Filipinski politički sustav temelji se na predsjedničkoj demokraciji i tripartitnom obliku vlasti koji uključuje izvršnu, zakonodavnu i sudsku granu vlasti. Kao bivša španjolska i američka kolonija, Filipini su usvojili određene elemente iz političkih sustava ovih zemalja, ali su također razvili jedinstveni politički identitet koji odražava povijesne, kulturne i društvene specifičnosti Filipina.
Izvršna vlast
Izvršnu vlast čini predsjednik, koji je ujedno i šef države i vlade, te je odgovoran za provedbu zakona i upravljanje državom. Predsjednik Filipina bira se na izravnim izborima svakih šest godina, a zakon zabranjuje ponovno kandidiranje nakon jednog mandata. Potpredsjednik također ima šestogodišnji mandat, ali može biti ponovno biran. Uloga potpredsjednika uglavnom je ceremonijalna, osim ako mu predsjednik ne dodijeli određene odgovornosti. Međutim, ako predsjednik postane nesposoban obavljati dužnost, potpredsjednik preuzima predsjedničke ovlasti.
Predsjednik imenuje članove kabineta, uključujući ministre odgovorne za različita ministarstva i agencije. Kabinet uključuje važne pozicije poput ministra financija, ministra obrane, ministra pravosuđa i ministra vanjskih poslova. Predsjednik ima ovlasti provoditi zakone, predlagati zakonske prijedloge Kongresu te provoditi vanjsku politiku i upravljati vojskom.
Zakonodavna vlast
Filipinski zakonodavni sustav sastoji se od dvodomnog Kongresa, koji uključuje Senat kao gornji dom i Zastupnički dom kao donji dom.
- Senat – Senat se sastoji od 24 senatora koji se biraju na nacionalnim izborima na šestogodišnji mandat, a polovica se obnavlja svake tri godine. Senatori imaju važnu ulogu u donošenju zakona i mogu predlagati zakonske prijedloge. Senat ima posebne ovlasti, uključujući odobravanje međunarodnih ugovora i imenovanja na ključne državne pozicije.
- Zastupnički dom – Zastupnički dom ima 316 članova, od kojih se većina bira po geografskim jedinicama. Postoje i tzv. “sektorski zastupnici” koji predstavljaju marginalizirane skupine, poput radnika, žena i mladih. Zastupnički dom odgovoran je za donošenje zakona i budžeta te ima ovlasti za pokretanje postupka opoziva protiv predsjednika ili drugih visokih dužnosnika.
Zakonodavni proces uključuje predlaganje zakona u jednom domu Kongresa, raspravu, izmjene i konačno odobrenje u oba doma. Kad zakonodavni prijedlog prođe oba doma, upućuje se predsjedniku, koji ga može potpisati ili staviti veto. Kongres ima ovlast nadglasati predsjednikov veto dvotrećinskom većinom.
Sudska vlast
Sudska vlast Filipina neovisna je od izvršne i zakonodavne vlasti te se sastoji od više razina sudova, od kojih je Vrhovni sud najviši. Sudsku vlast predvodi Vrhovni sud, na čelu s glavnim sucem. Vrhovni sud čini 15 sudaca koje imenuje predsjednik na temelju preporuke Suda pravde i odvjetništva (Judicial and Bar Council). Sud ima ovlasti za interpretaciju zakona i Ustava, kao i za rješavanje slučajeva koji uključuju vladu ili kršenja prava građana.
Osim Vrhovnog suda, postoje i drugi sudovi, uključujući apelacijske sudove, regionalne sudove i općinske sudove, koji rješavaju specifične vrste pravnih slučajeva, od kaznenih do građanskih.
Političke stranke i izborni sustav
Politički sustav Filipina karakteriziraju brojne političke stranke, a među najutjecajnijima su PDP-Laban, Nacionalistička stranka i Liberalna stranka. Međutim, političke stranke često nemaju stroge ideološke ili političke okvire, a saveznički odnosi između stranaka često su promjenjivi i temelje se na pragmatičnim interesima.
Izbori se održavaju svakih tri godine za Zastupnički dom i svaka tri do šest godina za predsjednika, potpredsjednika i senatore. Filipinski izborni sustav temelji se na pluralističkom glasanju, a birači biraju svoje predstavnike na nacionalnim i lokalnim razinama. Filipinska komisija za izbore (COMELEC) odgovorna je za provođenje izbora, nadzor i osiguravanje poštenosti izbornog procesa.
Opoziv i odgovornost
Filipinski ustav omogućava opoziv visokih dužnosnika, uključujući predsjednika, potpredsjednika, članove Vrhovnog suda i ombudsmana, u slučajevima teških prekršaja, korupcije, pronevjere i drugih prijestupa. Postupak opoziva započinje u Zastupničkom domu, a ako se izglasa većina za opoziv, Senat ima ulogu sudskog tijela koje odlučuje o smjeni dužnosnika.
Lokalne jedinice vlasti
Filipini su podijeljeni na 18 regija, 82 provincije, 146 gradova i 1488 općina. Svaka lokalna jedinica vlasti ima vlastitog guvernera, gradonačelnika i članove vijeća, koji se biraju na lokalnim izborima. Lokalne jedinice imaju ovlasti za upravljanje osnovnim uslugama kao što su zdravstvo, obrazovanje, infrastruktura i lokalna sigurnost. Također imaju pravo na lokalne poreze i financiranje od strane središnje vlade.
Politički izazovi i aktualna pitanja
Filipinski politički sustav suočava se s brojnim izazovima, među kojima su:
- Korupcija: Korupcija ostaje velik problem u filipinskoj politici, a utječe na povjerenje građana u vladu i na učinkovitost provedbe zakona.
- Obiteljske dinastije: Političke dinastije još uvijek dominiraju filipinskom politikom, posebno na lokalnim razinama vlasti. To može ograničiti političku konkurenciju i smanjiti mogućnost izbora za građane.
- Ljudska prava: Tijekom godina bilo je brojnih kontroverzi oko kršenja ljudskih prava, osobito tijekom antinarkotičke kampanje koja je privukla međunarodnu pažnju zbog izvansudskih ubojstava.
- Siromaštvo i razvoj: Unatoč gospodarskom rastu, siromaštvo ostaje rašireno, a brojni politički programi usmjereni su na poboljšanje životnih uvjeta za najsiromašnije slojeve društva.
Zaključak
Filipinski politički sustav kombinira predsjednički i kongresni model, s jakim izvršnim ogrankom i dvodomnim zakonodavnim tijelom. Sustav je dizajniran kako bi osigurao ravnotežu vlasti i omogućio građanima glas u demokratskom procesu. Međutim, sustav se suočava s izazovima, uključujući korupciju, dominaciju političkih dinastija i pitanja ljudskih prava. Iako Filipini imaju jedan od najstabilnijih demokratskih sustava u regiji, i dalje se radi na njegovom poboljšanju kako bi bolje služio svim građanima.